top of page
DanceInnOnMyOWn_FB_Cover-removebg-preview.png

04.- 05.12.2021. 
Urania.hr
Trg Eugena Kvaternika 3/3, Zagreb

IMG_2850.JPG

04. i 05.12.2021.
Jerko Marčić 
PERSONAL GURU

Personal guru multimedijalni je performans na granici između interaktivnog happeninga, žive instalacije i kazališta. Personal guru u svoju izvedbu uključuje izvođača i jednog participanta, gledatelja. Preuzimajući za svoj okvir obrazac terapijske seanse, projekt propituje iscjeljujuću moć žive izvedbe i njezinu transformativnu snagu.

Osnova svakog terapeutskog procesa ako ju shvatimo kao neki oblik izvedbe su kreativnost i spontanost koje predstavljaju neke od temeljnih osobina svakog čovjeka. No, Personal Guru koristi terapeutske metode za istraživanje susreta izvođača i publike, u ekstremno intimiziranom prostoru izvedbe.

 

Autor: Jerko Marčić 

Dramaturg: Saša Božić

Izvođač: Jerko Marčić 

ODABERITE ŽELJENI TERMIN I REZERVIRAJTE VAŠ POSJET PERSONAL GURU-u.

image1.jpeg

Dostupni termini: 

04.12.2021. 17:00, 17:30, 18:00, 18:30, 19:00, 19:30, 20:00, 20:30

05.12.2021. 17:00, 17:30, 18:00, 18:30, 19:00, 19:30, 20:00, 20:30

Za dobivanje termina molimo Vas pišite na: defactotheatre@gmail.com

isabelle Schad.jpg

14.10.2021. u 20:00h
Isabelle Schad & Laurent Goldring 
PERSONNE

Zajednički rad je puno ljepši kad ljudi ne rade na istoj stvari. (Laurent Goldring)
 

U predstavi Persona, Isabelle Schad kreira različita lica samo kroz rad ruku, omogućavajući ostatku tijela da bude zaboravljeno. (Isabelle Schad)
 

‘Personne’ na francuskom znači osoba, sebe. Može se prevesti i kao nitko u kontekstu ‘y a personne’ što u prijevodu znači „nema nikoga“. Latinisti su osmislili etimologiju ‘per sonare’ (kroz zvuk) riječi persona u značenja maska: kazališna maska, tragična maska, ritualna maska ili maska predaka. Kao da su u riječi “personne’ sadržani svi slojevi koje identitet može okupiti, od ideje dobrog izgleda kao ‘bien de sa personne’ do sebe, označavajući društvenu ulogu ili osobnost, karaktera na pozornici, prazne pozornice, praznine ljudskih tragova. Personne je najnoviji plod dugačke suradnje između koreografkinje Isabelle Schad i vizualnog umjetnika Laurenta Goldringa. Ono što karakterizira njihov proces rada i čini da njihove predstave postanu to što jesu je činjenica da svatko od njih radi nešto drugo na zajedničkom putu.

Isabelle Schad, njemačka je umjetnica poznata po dugogodišnjoj suradnji za zagrebačkom plesnom scenom. Predstava Personne je treći put da se Schad, nagrađena njemačkom nacionalnom plesnom nagradom za koreografkinju godine u 2019, predstavlja na festivalu Dance.Inn.

 

Koncept i koreografija: Isabelle Schad, Laurent Goldring
Izvedba: Isabelle Schad
Dizajn zvuka: Damir Šimunović
Svjetlo: Emma Juliard
Tehnika: Emma Juliard, Ivan Bartsch

Kostimi: Michael Sontag, Laurent Goldring, Isabelle Schad
PR / Mediacija: Elena Basteri
Fotograf: Laurent Goldring
Izvršni producent: Heiko Schramm
Produkcija: Isabelle Schad
Rad Isabelle Schad je sufinanciran sredstvima Senata Berlin, odjel za kulturu i Europu – financiranje koncepta, NATIONAL PERFORMANCE NETWORK - STEPPING OUT koji je financiran Njemačkom Federalnom vladom za kulturu i medije kroz inicijativu NEUSTART KULTUR, Pomoć programu za ples 

Hvala Wiesen 55 e.V, Rezidencijalnom Muzeju Susch i goldring-productions.

15.10.2021. u 19:00 i 21:00
Anja Bornšek & OR poiesis
CORESONANCES

rezonantna izvedba
arhitektonika tjelesnog
i
zvučnog

Putovanje u prostore rezonantnosti materijala, kroz slušno i vizualno u osjetno. Ostati u ritmu prijelaza, kliziti u formu i istovremeno rastapati oblikovano, dok zvuk i tijela inzistiraju na iskustvu i bliskosti. Kamenje je, poput vode, nositelj sjećanja, materijalnog pamćenja. Duboki osjećaj više je u ronjenju na dah nego u boci s kisikom, evocira hiperkondenzirano pamćenje utisnuto u tvrdoću čestica. 

Impresivni interijeri arhitekture poput katedrala, samostana, parlamenata itd. su prostori napravljeni po mjeri neba, a ne čovjeka. Prazninu u njima naseljavaju različiti sadržaji, ideološki konstrukti, a šutnju gotovo potpuno nepropusno zaglušuju društvene paradigme, zakoni, glasovi privilegiranih zamrznuti u vremenu i prostoru, uzvišenih, individualiziranih. Njihovo vertikalno osvjetljenje otkriva čovjeka na sve načine i stavlja ga u odnos velikog, neograničenog nasuprot malom, ograničenom. 

 

Prostor najviše osjećamo kada je dan ili oduzet, ili u osjećaju zbijenosti u nečemu iz čega se želimo osloboditi. Često ga percipiramo kao prazninu koja nastaje nakon uklanjanja ili odsutnosti nečega. No, je li prostor doista praznina, antipod materije ili ga možda možemo percipirati kao stalno nastajući oblik prisutnosti među česticama koje zaokupljaju našu pozornost? 

 

Osjetiti prostor, ne samo kao nešto stabilno i samo po sebi razumljivo, već kao začetno i istodobno oslobađajuće načelo toga što se stvara. 


Pro-stor kao pra-stvar, kao proto-tip stvari, kao prima materia, čiji potencijal je pojava, poklič za život.


Kako pomicati prazninu, kako shvatiti - ono što već je - čista potencijalnost, između polarizirajućeg kontakta, gdje smo se također utjelovili? Prostor diše mene i ja dišem prostor. U svojim prvim satima inkarnacije, čovjek je u potpunosti kozmički, to je auto-poetski proces, koji se odvija prije strukture. Prvo smo fluidno polje, koje nije samo odsustvo materije, nego je uvijek korak ispred nje. Pulsiranje i bujno prostranstvo u minijaturnom moru stvara sentimentalan pogled na njega. Dopušta materiji da oscilira jedna s drugom. Jasnoća da prostor rađa život poziva nas da slušamo poruke koje otuda dolaze. 

 

Čak i nakon prvih početaka, tijelo ostaje isprepletena tvar i prostor. Život znači stalno rađanje i propadanje materije, fizičke, mentalne ili  emocionalne. Naš prostor, koji doista nikada nije tih i šupalj, može se u potpunosti okrenuti prema van ili prema unutra. Razvija se, ponekad dosežući točku preciznosti, ili čak postaje osjetljiva membrana koja žedni na pragu unutarnjeg prostora i prostora koji nas okružuje. Tišina odzvanja radikalno različito u svakom pojedincu, a možda je unutarnji prostor oš teže raslojiti jer nas osjećaj sebe spaja poput ljepila. Ipak, prisluškivanjem  opskrbljujemo zrak, naslažući tvari, obrađujemo prostor koji traži prostor za ljuljanje u svemiru.

 

Autorice koncepta i izvođačice: Anja Bornšek, OR poiesis
Oblikovanje svjetla: sonda3
Fotografije: Boštjan Lah
Prijevodi: Katja Kosi
Izvršna produkcija: Sabrina Železnik
Produkcija: Emanat
Koprodukcija: Lutkovno gledališče Maribor
Financijska potpora: Mestna občina Ljubljana, Mestna občina Maribor in Ministrstvo za kulturo RS

Broj mjesta po izvedbi je 10.  

Predstava se odvija u mraku te je gledatelji leže zbog čega molimo publiku da se toplije obuće.

Anja Bornšek,OR poiesis_Coresonances, foto Boštjan Lah_10.jpg
Fantastične vrste.jpg

16.10.2021. u 20:00h
Ana Kreitmeyer & Studio za suvremeni ples
FANTASTIČNE VRSTE

Fantastične vrste došle su u prostor koji im izvorno ne pripada i od njega pokušavaju graditi potencijalno novo stanište. One su jedan organizam i mnogo njih odjednom, njihovo krilo seli se cijelim zajedničkim tijelom koje ne leti, hodaju kozjom nogom s kandžom lešinara, nemaju glavu na mjestu glave nego negdje drugdje, a već u drugi čas imaju dvije i šest glava, mogu istovremeno biti i mrav i lav, može ga biti samo pola, može se lijepiti za druga tijela, povremeno je kamen, a povremeno ga uopće nema.

Takvo kakvo je, to biće stalno bježi: bježi fiksnoj slici sebe, bježi i našem znanju o njemu. Ono živi izvan zakona i uvijek pronalazi način da pronađe rutu za bijeg, čak i kada se čini da takve rute nema (Oksana Timofejeva). Ono bira ostati s nevoljom (Donna Haraway) i, uspostavljajući stalno nove relacije između svojih kompozicijskih dijelova, razvija zajedničku inteligenciju te afirmira uzajamnu pomoć kao ključni princip evolucije. To biće, ustvari ekosustav, svjestan je da nestankom jedne njegove komponente nestaje i njegova ionako privremena cjelina koja se nepovratno mijenja, stvarajući tako vječno promjenjiv okoliš koji neprekidno pregovara s vlastitim uvjetima nastanjivosti.
 

Koreografkinja: Ana Kreitmeyer
Izvedba: Branko Banković, Dina Ekštajn, Ida Jolić, Ana Mrak, Martina Tomić, Ana Vnučec
Dramaturgija: Nina Gojić
Oblikovanje zvuka: Nika Pećarina
Kostimografija: Dalibor Šakić
Scenografija i oblikovanje svjetla: Igor Pauška
Asistentica dramaturginje: Dina Ekštajn
Produkcija: Studio za suvremeni ples
Producent:  Ivan Mrđen
Hvala: ekipi iz Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, Dobrili Zorić, Shoebedo, Bernardi Cesar, Školi za primjenjenu umjetnost i dizajn, Marjanu Maranguniću, Zrinki Užbinec, Nikolini Pristaš, Tomislavu Žiliću, tehničarima ZKM-a.
Predstava je realizirana uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova, a u sklopu programa Muzeja suvremene umjetnosti ANTISEZONA 21

ULAZNICE

CIJENA ULAZNICE

50,00 kn

STUDENTI, UMIROVLJENICI I PROFESIONALNI PLESAČI

40,00 kn

Dance Inn je pop up festival usmjeren na suvremenu plesnu i izvedbenu umjetnost i live art, a u organizaciji kazališne skupine de facto. Osnovan prije četiri godine, ovaj festival, ovisno o temi koju propituje, uključuje različite umjetnike, umjetničke kolektive, institucije i prostore kako bi u kratkom vremenu obuhvatio širu kulturnu zajednicu. Kroz plesne radionice, prezentacije predstava i projekata, debate, susrete i evente, festival za cilj ima istraživati nove načine prezentacije umjetničkih radova, poticanje umrežavanja s lokalnom i međunaordnom zajednicom te poticanje umjetničke kreacije, razmjene znanja i iskustva te intenziviranje suradnje umjetnika. U protekle tri sezone Dance INN je kroz suradnju s Teatrom ITD, KNAP-om, Akademijom dramske umjetnosti, LADO-m i LAUBOM ispitivao različite mogućnosti i prostore za ples i suvremeno kazalište.

bottom of page