Škvadra:
PUNOPRAVNO
Punopravno je predstava kroz koju se nastoji zadržati publiku na mjestima na kojima to inače nije običaj – koja
su to mjesta i koliko su zapravo značajna za povijest i atmosferu grada. Jedan od takvih prostora je Tepečićev
klanac u Mesničkoj ulici čija se čarolija može uhvatiti tek ako provedeš neko vrijeme u njemu - osluhneš glasni
ritam prolazećih autiju, a osjetiš količinu mira i sigurnosti koju ti taj prolaz dopušta. Punopravno se bavi pitanjem
kako smjestiti ples u takav osjetljiv i vječan prostor što povezujemo sa pitanjem položaja mladih umjetnika koji
tek izlaze iz obrazovnog sustava i ulaze u neki drugi svijet.
Transformacija tijela.
Vječnost prostora i njegove promjene kroz tu vječnost.
Koliko vremena mu još prethodi?
Koliko ljudi je njime prošlo?
Koji su to ljudi-stari, siromašni, dugokosi, kratkonogi,
bolesni, zaljubljeni, znatiželjni...?
Koliko sjena je okupalo pod?
Kako smjestiti tijelo u vječni proctor-naše tijelo koje nije vječno-kako utjeloviti „oduvijek i zauvijek“?
Koncept i izvedba:
Anđela Bugarija, Ema Crnić, Marta Habulin, Ema Kani, Gendis Putri Kartini, Eva Kocić,
Šimun Stankov i Una Štalcar-Furač
Trajanje:
20 min.
Tea Maršanić:
Dobro je (za) sada
Koncept i izvedba:
Tea Maršanić
Trajanje:
15 min.
%20sada%2C%20foto%20Nina%20%C4%90ur%C4%91evi%C4%87_j.jpg)
Dobro je (za) sada je izvedba koja je nastajala u tri ciklusa tijekom završne godine studija pri Akademiji dramske umjetnosti i rezultat je cjelokupnog Istraživačkog rada pod nazivom Izvedbeno sada u mentorstvu Zrinke Šimičić Mihanović. Rad je ujedno pripremljen kao 3. kolokvij u kojem autorica otjelovljuje glavne interesne pokretače - kreiranje prostora pokretom i pogledom te kreiranje improvizacijskog score-a.
Izvedbu karakterizira otvorenost u strukturi te trenutno donošenje odluka s obzirom na put pažnje između različitih slojeva - poznatih materijala, poznatih/nepoznatih prostora, pogleda i/li materijala koji nastaju i transformiraju se u trenutku izvedbe.
U konačnici, izvedbom, autorica kreira svoj poznati okoliš unutar kojeg gradi most ulaska i putovanje za gledatelje i sebe.
Viktoria Bubalo:
Mogla bih ovdje zauvijek ostati
sjećam se boje pijeska
djevojka u žutom i ljubičastom
zvuk udaranja dlanova o drvo
ugljen na koži
koji se ne skida
trenutak prije pljuska
napuni se dok traje
neočekivani gosti
po prvi put upijaju ovaj prizor
i nastavila hodati mašući ti
i lovila sa škarama u rukama
kao putnik kroz vlastito tijelo
obriši lice slon me gledao očima punim topline
ne daj da pobjegne
između svjetlosti i sjene
ometaju našu igru pogleda
sežući za drugom da ju dotakne
pukotina se privremeno zatvorila
koreografija i izvedba:
Viktoria Bubalo
glazba:
Miro Manojlović
Trajanje:
20 min.
Nikolina Komljenović:
KORACI
Koreografija i izvedba:
Nikolina Komljenović
Glazba:
Miodrag Gladović
Trajanje:
45 min.
Performans tijela u zraku
Projekt: AKO ZAIGRAM NEKU NOVU IGRU
Ako proizvodim sve manje značenja, da li bi se nešto možda moglo dogoditi u blizini nulte točke, u odnosu, u zastoju, u šutnji pogleda? Nekakvo sada. Možda samo utvare vlastitih iščekivanja, možda samo tišina. Hoće li naučena gesta, podučena značenju, ponašanju ili konvenciji reagiranja biti odbačena? Hoće li gesta nanovo biti čitana, nanovo označena?
Ako zaigram neku novu igru je performans tijela u zraku koje improvizira na dvjema trakama materijala. Improvizacijski pokret zadan je uzajamnim osluškivanjem i pračenjem svih sudionika izvedbe kao što su zvuk i svijetlo. U fokusu performansa je odnos izvođača i njihovih medija izražavanja. Ideja je prikazati pokret, svijetlo i zvuka kako se prožimaju kroz upisanost dnevnih, spoznajnih sadržaja u tijelo te prepuštanju tijela da informacije izbaci. Ideja je povezivanje lokalne zajednice i izvođačice kroz poziva lokalnim umjetnicimaeksperimentalnog zvuka i dizajneri rasvjete na svakoj lokaciji da učestvuju i kreiraju jedinstveno djelo.
Petra Hrašćanec:
SAMO šetnja
Projekt „Samo „ bavi se samostalnim radom na tijelu i učestalosti istog unutar okvira od godinu dana. Hod kao elementarni sklop svakog kretanja često je početak ili kraj svake prakse te se u ovom istraživanju tematizira kao sredstvo i cilj doživljajnog. SAMO šetnja predstaviti će dosad nađene principe kretanja inspirirane hodom ali i pokušati zainteresirati samog gledaoca za proces senzoričkog otkrivanja maksimirske šume kao mjesta izvedbe, komentirajući time trenutnu situaciju ali i stalnu problematiku rada na plesnoj sceni.
Za sudjelovanje u šetnji potrebno je skinuti aplikaciju de facto i potvrditi dolazak putem aplikacije.
Koreografija i izvedba:
Petra Hrašćanec
Produkcija i organizacija:
Umjetnička organizacija 21:21
Financijska podrška:
Kultura nova, Ministarsvo kulture i medija
_Logo.png){kind=logo}
Dance Inn OUTside 2020. održava se uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.
___
Dance Inn je mini festival fokusiran na suvremenu plesnu i izvedbenu umjetnost i live art. Festival je zamišljen kao međunarodno tematsko okupljanje u organizaciji kazališne skupine de facto. Prva edicija festivala održana je 2017. godine. Koncept festivala osmislio je Saša Božić koji je i umjetnički direktor festivala. Dance Inn predstavlja inovaciju u shvaćanju festivalske ponude u Zagrebu i Hrvatskoj. Kroz pop up formu festivala udružujemo se s različitim umjetnicima, umjetničkim kolektivima, institucijama i prostorima kako bi i dubinski i horizontalno obuhvatio širu kulturnu zajednicu u kratkom vremenskom trajanju. U 2019. godini organiziramo 3 edicije festivala: Dance Inn Spring, Dance Inn Autumn i Dance Inn Winter.
U 2020. godini organiziramo 2 edicije festivala Dance INN OUTside, a koji će predstaviti Hrvatske umjetnike na vanjskim lokacijama Zrinjevca i Parka Maksimir.
ARHIVA
DANCE INN WINTER 2017 DANCE INN AUTUMN 2018 DANCE INN WINTER 2018 DANCE INN SPRING 2019