top of page

Studij plesa pri Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

ravel/tomita/KEJŽAR: HOUSE BOLERO

 

Studenti: 3. god. preddiplomskog studija: Ivana Bojanić, Dora Brkarić, Viktoria Bubalo, Lara Frgačić, Ana Javoran, Mate Jonjić, Tessa Ljubić, Tea Maršanić, Ariana Prpić, Endi Schrotter, Mia Štark

 

Koreograf: Matej Kejžar

 

Dizajn svjetla i scenografija: Petra Veber

 

Glazba: Isao Tomita

 

Produkcija: ADU

 

Fotografija/video: Mateja Ilijašev, 3.preddiplomskog studija snimanja

 

Dizajn plakata: Sara Pavleković

 

Predstava House Bolero oda je plesu. Plešući na Isao Tomitinu interpretaciju Ravelovog bolera izvođači svojim tijelima donose sam izričaj plesa – ples kao ekspresiju, ples kao modalitet kretanja prema nekome pa, ako hoćete, čak i ples kao mogućnost poroda nečega novoga. Ples u komadu House Bolero ne bavi se toliko interpretacijom već etabliranih mogućnosti, koliko mu je cilj iznaći nove načine gledanja. Takav ples u sebi nosi mogućnost prijenosa njegove funkcije sa subjekta na ples sam. Plesati tako implicira mogućnost učenja od plesa umjesto učenja plesa ili učenja kako biti ono što jesmo. 

Dance Department at the Academy of Dramatic Art of the University of Zagreb

ravel/tomita/KEJŽAR:

HOUSE BOLERO

 

Students of the 3rdyear of undergraduate studies: Ivana Bojanić, Dora Brkarić, Viktoria Bubalo, Lara Frgačić, Ana Javoran, Mate Jonjić, Tessa Ljubić, Tea Maršanić, Ariana Prpić, Endi Schrotter, Mia Štark

 

Choreography: Matej Kejžar

 

Lighting and stage design: Petra Veber

 

Music: Isao Tomita

 

Produced by: Academy of Dramatic Art

 

Photography/video: Mateja Ilijašev, 3rdyear of undergraduate film studies

 

Poster design: Sara Pavleković

 

House Bolerois an ode to dance. By dancing to Isao Tomita’s interpretation of Ravel’s Bolero, performers use their bodies to incite the language of dance – dance as expression, dance as a modality of movement directed towards someone and, if you wish, even dance as a possibility to give birth to something new. In House Bolerodance does not deal with interpretation as much as it focuses on already established possibilities and aims to find new ways of seeing. Such dance has an intrinsic possibility to transmit its function from the subject on dance itself. To dance, thus, implicates a possibility to learn something from dance instead of learning how to dance or learning how to be what we are. 

bottom of page